Kristov poslanik
Molim te pročitaj
"Neće svaki koji mi govori: `Gospodine, Gospodine!` ući u kraljevstvo nebesko, nego onaj koji vrši volju nebeskog Oca."
Evanđelje po Mateju 7:21
E dragi moji, što nam ovaj stih govori?
Što to znači da u kraljevstvo nebesko neće ući svaki koji Mu (Isus) govori Gospodine, Gospodine, nego samo onaj koji vrši volju nebeskoga Oca? Što je to volja Očeva? Jeli to ići na misu svake nedjelje? jeli to psovanje Boga, takozvane poštapalice, ili "ono šta se u narodu govori", jeli to uključuje govorenje svih onih "ružnih riječi" (rekli bi djeci), nepristojno ponašanje, kada govorimo "kretene", "glupane", "idiote","retardirani"?
Ja mislim da nije..... Nije uopće ni važno što ja mislim. Važno je ŠTO BOG MISLI!
Sviđa li se Njemu kad se TAKO ponašaš?
ZAR DOISTA MISLIŠ DA ĆE ON SAMO TAKO PRIJEĆI PREKO TOGA AKO SE ISPOVJEDIŠ NEKOM GREŠNOM ČOVJEKU (SVEĆENIKU) I IZMOLIŠ 10 ZDRAVOMARIJA, pa čak i 50 njih?!
Zar ti ne shvaćaš da On mrzi, MRZI, NEPRIHVAĆA, ODBACIO GA JE, IDOLOPOKLONSTVO?
A ŠTO TI RADIŠ?!
Moliš se ljudima, da oni, mole Mariju, da ona moli Isusa, koji je ŽIVI BOG, a da On moli Boga da ti oprosti što varaš ženu, varaš na ispitu, ogovaraš nekoga (bilo koga), psuješ (Boga (Oca), Isusa(Sina), čovjeka, mater svoju, tuđu, ćaću, neke druge stvari, miša npr.
Zar doista misliš da se Bog da ismjehivati? Da možeš manipulirati Njime? da je On negdje tamo daleko i da On uopće ne svraća pogled na nas jadne ljude, da je On Bog ljubavi i da nije važno što griješimo jer svi smo mi Njegova djeca i idemo u raj.
Zar doista misliš to?
zar si stvarno dopustio da ti se ispere mozak?!!!!
samo te molim da još pročitaš ovo....:
"Kao što oni izabraše svoje putove i duši im se mile gnusobe njihove, tako ću i ja izabrati za njih nevolje nesmiljene, pustit ću na njih ono čega se plaše. Jer zvao sam, a nitko se ne odazva, govorio sam, a nitko ne posluša, nego su činili što je zlo u očima mojim, izabrali ono što mi nije po volji." (Izaija 66,3b-4)
"Čovjek koji, po opomeni, ostaje tvrdoglav, u tren će se slomiti, i neće mu biti spasa." (Izreke 29,1)
"Obratite se k meni da se spasite, svi krajevi zemlje, jer ja sam Bog i nema drugoga!" (Izaija 45,22)
"Tko vjeruje u Sina, ima vječni život; a tko neće da vjeruje u Sina, neće vidjeti života; gnjev Božji ostaje na njemu." (Ivan 3,36)
"Tko god se, dakle, prizna mojim pred ljudima, priznat ću se i ja njegovim pred Ocem, koji je na nebesima." Matej 10,32)
ja imam vječni život, nisam jedina, a možeš ga imati i ti, da... baš TI. samo moraš otvorit Bibliju (najbolje prvo Ivanovo Evanđelje, Novi zavjet) i počet čitat. Dopusti Bogu da ti otkrije svoje misli, otvori mu srce....
Bog te blagoslovio i dao ti, poklonio, život vječni, jer On to može i jedino što traži je da mu otvoriš srce i slušaš Ga.
Hm...
"Jer mi narod ovaj samo ustima pristupa i samo me usnama časti,a srce mu je daleko od mene i njegovo štovanje naučena ljudska uredba." (Izaija 29,13)
Doista je suvišno komentirati ovaj stih...., jer....zar se ti ne prepoznaješ u njemu?
Ništa ti to koristiti neće, to što ideš na euharistiju svake nedjelje, to što se ispovjedaš kod grješnog čovjeka kao što si i ti, svećenika, jednom mjesečno, to što se moliš svecima, ili štuješ Mariju, ženu (jer za to nema riječi u Bibliji, a na Njoj se temelji svo krščanstvo), ništa ti koristiti neće ako sve to radiš, zatvorena srca pred Bogom, Isusom. On poznaje nakane srca, On ZNA što u ovom trenu ti je proletilo mislima. On želi da mu se otvoriš, otvoriš mu srce i pozoveš ga da stanuje u njemu.
Vjeruj mi, nikad nećeš požaliti...
Božja neizmjerna milost
„U ovome je ljubav: ne da smo mi ljubili Boga, nego je on Ljubio nas, i poslao svoga Sina da bude pomirdbena žrtva za naše grijehe.“
1.Ivanova 4,10
Današnji redak iz Biblije jasno pokazuje da je izvor ljubavi u Bogu. Ona proistječe od Njega, i samo od Njega. Mi, ljudska bića, najprije nismo voljeli Boga. Čak nismo ni osjećali želju za Njegovom ljubavlju (redci 8 i 16). No Bog je „bogat milosrđem zbog svoje velike ljubavi“ (Efežanima 2,4). To se prepoznaje po tome što je pošao za ljudima koji Njega nisu tražili.
To je odlučno dokazano putem retka iz poslanice Rimljanima 5,8: „Bog iskazuje svoju ljubav prema nama time što je, dok još bijasmo grešnici, Krist umro za nas.“ Takve riječi mogu izreći jedino oni koji su prepoznali, prihvatili i iskusili Božju ljubav u Isusu Kristu. Bili su grešnici, ali sada znaju da je Krist umro za njihove grijehe i tako u njihovu korist udovoljio Božjim pravednim zahtjevima.
Kakva li dokaza Božje ljubavi! Može li išta biti uvjerljivije? Božja ljubav je bila djelotvorna prije negoli se mogao očekivati ikakav odaziv od strane čovjeka, jer smo bili Božji neprijatelji. Isus Krist je umro na križu Golgote kao Jaganjac Božji. Njegova krv, koja je ondje tekla. Jamstvo je da tko god u Njega vjeruje dobiva oproštenje i ne treba se više bojati Božjega suda.
„Jer dok mi još bijasmo nemoćni Krist je pravodobno umro za bezbožne“ (Rimljanima 5,6)
(uzeto iz Dobro sjeme 2012.UDRUGA KRŠĆANA, Rijeka)
Kako da ja vama opišem radost koja sada teče mojim srcem? Spoznaja, uvjerenje, ispunjenje mojega srca Božjom ljubavi se ne može opisati. Od sveg srca želim da vi doživite Božju milost, da možete kao malo dijete plakati zbog činjenice i istine da vas, iako ste grešni, pokvareno, Stvoritelj Univerzuma toliko voli da je dao sve da vam bude prijatelj, a mi, to sve odbacujemo, mislimo da ima vremena, da nama Bog ne treba, da je Kristova smrt na križu bila previše i da je bila bezvezna. Ali ne, to se sve trebalo dogoditi, grijeh treba biti plaćen,i to ne novcem, nego krvlju, životom. Umjesto da mi umremo za svoje grijehe, Bog nas toliko voli, da je uzeo obličje čovjeka i da je došao da bi umro i otvorio put do neba. Svatko od nas je pozvan da mu dođe, samo mu trebaš otvorit srce.... Bog te voli...
Božji blagoslov
Napasnik
"Tada Duh odvede Isusa u pustinju da ga napastuje đavao. Postio je 40 dana i 40 noći i, na kraju, ogladnje. Tada mu pristupi napasnik i reče: Ako si zaista Sin Božji, naredi da ovo kamenje postane kruh. Isus odvrati: Pisano je: Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi koja izlazi iz usta Božjih."
Evanđelje po Mateju 4:1-4
Jučer sam dobila ovaj stih od SMS Biblije i potakao me da se zamislim.... Dali ovo vrijedi za mene?
Ovdje vidimo da je Duh odveo Isusa u pustinju gdje ga je napastovao đavao. Rekao mu je, da ako je Sin Božji, da naredi da se kamen pretvori u kruh. On ga je iskušavao... Tako i nas, u mnogim situacijama, razni ljudi dovedu u situaciju da se branimo, probude onu iskru koja je u nama koja nam brani ponos, pa i mi kada nam netko nešto kaže odmah povisujemo ton i branimo to što mi jesmo, što smo učinili,...
No Isus to nije učinio. On je imao naredbe Očeve na pameti (Psalam 119:9-16).
On je do zadnjeg trenutka svoje zadaće na zemlji imao na umu što Otac želi od Njega. I on se tome pokorio.
Znamo li mi što Otac želi od nas? Znamo li mi koja je volja Očeva za naš život? Pa upravo to... Psalam 119:9.16 (pročitaj).
Jedino je važno što On misli o nama, a ljudi, oni su kao trava... brzo procvjeta, ali čim dođe sunce spali je, ona se osuši. Nebo će i zemlja proći ali Riječ Kristova neće proći.
Božji blagoslov!
Usamljenost
"Pogledaj na me i smiluj mi se, jer sam osamljen i potišten."
Isus reče: "I evo, ja sam s vama u sve dane..."
Psalam 25,16; matej 28,20
Veliki ruski skladatelj Čajkovski uživao je u slavi ne samo u svojoj državi, nego diljem čitavog svijeta. Taj ga uspjeh, svejedno, nije izbavio iz stanja potištenosti, zbog kojeg je često patio.Čajkovski je bio usamljeni čovjek bolne duše. Jednom je iznad neke melodije u D-molu napisao: "Samo usamljeno srce može razumijeti moju bol."
Samoća! Udovica koja duge večeri provodi sama; zatvorenik koji se okreće una ležaju u svojoj ćeliji: suprug kojeg je ostavila supruga, ili supruga koju je ostavio suprug, oboje sami u svom stanu; djeca čiji se roditelji rastaju; bolesnik u bolnici, koji noću ne može zaspati.
Dragi čitatelju, patiš li možda od usamljenosti? Sati kao da ti ne prolaze. Iščekuješ li nešto, a ne znaš što?
Bog zna za tvoje jadno stanje. On ima suosjećanja za tvoju samoću. Gospodin Isus je na križu znao što je usamljenost. Visio je između neba i zemlje trpeći kaznu koju su zaslužili naši grijesi. U muci je zavapio: "Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio!?" (Matej 27,46). Nije primio odgovor na taj vapaj; no pretrpio je tu usamljenost, da je ti i ja nikada ne trebamo iskusiti.
"Nikada sam", kaže jedna stara pjesma. Isus Krist je živ; On te poznaje, On te voli i uz tebe je.
"Dobro sjeme", (Udruga kršćana za promicanje duhovne kulture, Rijeka) 29.12.2011.
Smrt je pobijeđena!
"Ovo, braćo, tvrdim: tijelo i krv ne mogu baštiniti krtaljevstvo Božje; niti raspadljivo baštiniti neraspadljivo. Pazite! Kazujem vam tajnu: svi nećemo umrijeti, ali ćemo se svi preobraziti, u jedan hip, u tren oka, na glas posljednje trube; zatrubit će truba i mrtvi će uskrsnuti neraspadljivi, a mi ćemo se preobraziti, jer treba da se ovo smrtno tijelo obuče besmrtnošću.
A kad se ovo raspadljivo tijelo obuče neraspadljivošću i ovo smrtno tijelo besmrtnošću, tada će se ispuniti pisana riječ:"Pobjeda proguta smrt. gdje je, smrti, tvoja pobjeda? gdje je smrti tvoj žalac?" Žalac je smrti grijeh, a snaga je grijeha u Zakonu. Ali hvala Bogu koji nam dade pobjedu po našem Gospodinu Isusu Kristu!
Prema tome, braćo moja ljubljena, budite čvrsti, nepokolebljivi, uvijek napredujte u djelu Gospodnjem, svjesni da vaš trudu Gospodinu nije uzaludan!"
1. posl. Korinćanima 15,50-58
Gdje je, smrti, tvoja pobjeda? Gdje je, smrti, tvoj žalac? (1 Korinćanima 15:55)
ISTRAŽIVAĆI na području medicine neumorno rade na tome da pronađu način da izliječe rak, razriješe tajnu Alzheimerove bolesti i pobijede niz bolesti koje uništavaju čovječanstvo. A što biste pomislili da jednoga dana u dnevnim novinama vidite veliki naslov- SMRT JE POBIJEĐENA! Biste li povjerovali? Biste li uopće mogli povjerovati?
Novi zavjet poručuje da je za sve koji vjeruju u Isusa Krista smrt pobijeđena, potpuno nemoćna, bez snage da čini ono što je nekoć mogla. "A kad se ovo raspadljivo obuče u neraspadljivost, i ovo se smrtno obuče u besmrtnost, onda će se ispuniti riječ što je napisana: `Pobijeda proguta smrt`" (1 Korinćanima 15:54). To je radosna vijest za svakoga tko ju prihvaća.
Kad se Isus rodio, anđeli su rekli radosnu vijest pastirima: "Ne bojte se! Evo, javljam vam veliku radost, koja je za sav narod: Danas vam se u Davidovu gradu rodi Spasitelj. Mesija i Gospodin." (Luka 2:10,11)
Isusovo rođenje je bilo početak kraja smrti. "Žalac je smrti grijeh, a sila je grijeha Zakon. Hvala Bogu koji nam dade pobjedu po Gospodinu našemu Isusu Kristu" (1 Korinćanima 15:56,57).
Zato slavimo Božić, Kristovo rođenje!
David McCasland
S neba evo došao sam i dobre vijesti nosim vam,
koje će svijet razveseliti i na utjehu svima biti.
Danas se rodi Djetešce od izabrane Djevice.
Djetešce nježno, mileno, na radost i spas poslano.
Rođenje Isusa Krista dovelo je Boga čovjeku;
križ Isusa Krista dovodi ljude Bogu.
Hvalospjev ljubavi (1.Kor13)
"Kad bih ljudske i anđeoske
jezike govorio,
a ljubavi ne bih imao,
bio bih mjed što ječi,
ili cimbal što zveči.
Kad bih imao dar proricanja
i znao sve tajne
i sve znanje;
kad bih imao puninu vjere,
tako da bih brda premještao,
a ljubavi ne bih imao,
bio bih ništa.
Kad bih na hranu siromasima
razdao sve svoje imanje,
kad bih tijelo svoje predao
da se sažeže,
a ljubavi ne bih imao,
ništa mi koristilo ne bi.
Ljubav je strpljiva,
ljubav je dobrostiva;
ljubav ne zavidi,
ne hvasta se,
ne oholi se.
Nije nepristojna, ne traži svoje,
ne razdražuje se,
zaboravlja i prašta zlo;
ne raduje se nepravdi,
a raduje se istini.
Sve ispričava, sve vjeruje,
svemu se nada, sve podnosi.
Ljubav nigda ne prestaje.
Proroštva? Ona će iščeznuti!
Jezici? Oni će umuknuti!
Znanje? Ono će nestati.
Jer, nesavršeno je naše znanje,
i nesavršeno naše proricanje.
Kada dođe što je savršeno,
iščeznut će što je nesavršeno.
Kad sam bio dijete,
govorio sam kao dijete,
mislio kao dijete,
sudio kao dijete.
Kad sam postao zreo čovjek,
odbacio sam što je djetinje.
Sad vidimo u ogledalu, nejasno,
a onda ćemo licem u lice.
Sad nesavršeno poznajem,
a onda ću savršeno spoznati
kao što sam spoznat.
Sada osaje vjera, ufanje i ljubav
- to troje- ali je najveća među njima ljubav."
Bog je vjeran i nepromjenjiv!
Hillsong- At the Cross
Oh Lord You’ve searched me
You know my way
Even when I fail You
I know You love me
Your holy presence
Surrounding me
In every season
I know You love me
I know You love me
At the cross I bow my knee
Where Your blood was shed for me
There’s no greater love than this
You have overcome the grave
Your glory fills the highest place
What can separate me now
You go before me
You shield my way
Your hand upholds me
I know You love me
You tore the veil
You made a way
When You said that it is done
And when the earth fades
Falls from my eyes
And You stand before me
I know You love me
I know You love me
Izabrani prije stvaranja svijeta
„U njemu nas je i izabrao prije utemeljenja svijeta da budemo sveti i bez mane pred njim u ljubavi.“
Efežanima 1,4
Bog je vjernike iz razdoblja milosti izabrao da budu „pred Njim“ u vječnosti, to jest u Njegovoj neposrednoj nazočnosti. To je jedan od neprocjenjivih blagoslova koje nam je DAO u Gospodinu Isusu, i za koje ćemo ga vječno slaviti.
Da bi netko bio prikladan za Božju nazočnost, njegovo moralno stanje mora biti u skladu s Božjim karakterom i naravi, jer Bog može biti zadovoljan samo s onime što je u moralnom pogledu slično Njemu. Stoga svi koji su izabrani za taj položaj u Božjoj nazočnosti moraju biti „sveti i besprijekorni“.
No Božja se ljubav ne zadovoljava samo time. To da ljudska bića mogu prebivati na za stvorenja najuzvišenijem i najblagoslovljenijem mjestu koje mogu zamisliti, pred Njim bez ikakva stida ili straha, nije dovoljno ljubavi Boga, koji im želi dati narav koja je sposobna cijeniti Njegove osjećaje i odazivati im se. Zbog toga smo izabrani da „budemo sveti i bez mane pred Njim u ljubavi“.
Kako je Bog već prije utemeljenja svijeta ljude kao što smo mi mogao izabrati za takvu uzvišenu nakanu, kad je znao da ćemo biti izgubljeni grešnici, to jest Njegovi neprijatelji? Odgovor glasi: Bog je već tada u nama vidio što će nam dati u Kristu.
Mi smo „u Kristu“; prihvatili smo ga kao svoj život. Položajem smo pred Bogom u stanju savršenosti, i stoga uživamo Njegovu naklonost. Biti izabran „u Njemu“ nema ništa s našim karakterom ili s našim prijašnjim načinom života. Neka je vječno hvaljen Bog za svoju bezgraničnu milost!
Ovdje dolazi do izražaja da nas je Bog izabrao prije stvaranja svijeta, znači mi ništa ne možemo učiniti da bi imali vječni život. Jedino trebamo prihvatiti taj dar vjerom u Krista Isusa.
Jesi li ti prihvatio Krista kao svog Spasitelja?
Pozdrav u Kristu
P.S. Izvučeno iz „Dobro sjeme“ (Udruga kršćana za promicanje duhovne kulture, Rijeka)
Zajednička molitva
"Crkva se usrdno molila Bogu za (Petra)."
Djela 12,5
"O onima koji su, kao rezultat propovijedi apostola Petra, primili Riječ i krstili se, čitamo da su bili "postojani u apostolskom nauku, u zajedništvu, u lomljenju kruha i u molitvama" (Djela 2,42). Riječ Božja iznosi te četiri značajke kao uvjet za zdrav razvoj mjesne crkve. Ondje gdje se one provode, zajednica vjernika sve više pokazuje obilježja Božje crkve.
Po milosti Božjoj su vjernici u mnogim zemljama slobodni okupljati se na taj način. Ne bi li za Boga bilo sramota kad bismo zanemarili samo jedno od toga, primjerice uobičajenu molitvu? Bi li kršćani u Judeji bili tako snažni i plodonosni svjedoci u vlastitu kraju da su neki od njih zanemarivali zajedničku molitvu? Zaključujemo da je način na koji je apostol Petar bio oslobođen iz zatvora bio Božji odgovor na molitvu crkve.
Mnogo nas toga može spriječiti u tome da redovito pribivamo molitvenim sastancima, primjerice posao, bolest, ili druge važne okolnosti, no uvijek se upitajmo prihvaća li Gospodin naše razloge- ili se samo radi o izgovorima. Imajmo na umu da su kršćani, kad se sastanu na taj način , u prisutnosti Gospodina Isusa Krista (vidi: Matej 18,20). To neizostavno donosi bogate blagoslove njihovim srcima."
(Prepisano s kalendara "Dobro sjeme", 31.10.2011.)
Do danas se na području Balkana nalaze zemlje s najmanje nanovorođenih kršćana u Europi. To je tako ozbiljna stvar, a još je i više kada vidimo da se Južna Koreja u zadnjih 50 godina preporodila. To je država sa najviše nanovorođenih kršćana u cijelom svijetu.
Upravo taj problem, tvrdog srca svih stanovnika balkana ponukao je određene starješine da predlože da napravimo konferenciju "Molitva za Balkan". Jedan brat je u Makedoniji našao hotel po izrazito povoljnim cjenama gdje možemo napraviti konferenciju. ja sam bila jedna od onih koji su krenuli iz Hrvatske. Znači...skupili su se kršćani iz Slovenije, Hrvatske, Srbije, sestra iz Bosne, iz Crne Gore, Makednonije, čak je došao i jedan brat iz Albanije i braća iz Grčke. Bilo nas je oko 50.
Stavljeni su zahtjevi za molitvu i molili bi u grupama. Ono što mi se najviše svidjelo je nedjelja kada smo se okupili u 6 i 30 ujutro i kada smo, u nemogućnosti da stanemo u jedan veliki krug, podijelili se u 3 i kada smo molili Gospodina za probuđenje, za snagu evangelizatorima, vjernicima da govore, propovjedaju, šire radosnu vijest ("Tada im reče: "Idite po svem svijetu i propovjedajte Radosnu vijest svakom stvorenju!"" Marko16,15)
Isus je rekao: Gdje su dvojica ili trojica skupljeni u moje ime, i ja sam s njima. Kao i "I što god zamolite u moje ime, učinit ću, da se proslavi Otac u Sinu," Ivan14,13
Stvarno je vikend bio blagoslovljen, vladalo je jedinstvo vjernika, svi smo bili jednaki, kao da se poznajemo cijeli život, a ne da smo se tek tamo upoznali. Kad si nanovorođen ti ne poznaješ probleme koji su bili prije, Hrvati su molili za Srbiju, Srbi su molili za Hrvatsku, mi za Sloveniju, Slovenija za nas. Bili smo ono što i jesmo, braća i sestre u Kristu.
Božji blagoslov
Pobjeda
"Ne bih htio da budete u neznanju... da ne tugujete kao ostali koji nemaju nade."
1. Solunjanima 4,13
Stanko je bio moj najbolji školski prijatelj. U osnovnoj školi smo uvijek išli u isti razred. Bio je pun ideja, uvijek raspoložen, i najbolji nogometaš u razredu. U srednjoj školi smo zajedno pohađali samo vjersku poduku. Tada smo sjedili zajedno.
Sjećam se koliko smo cijenili biblijske priče jednog profesora koji je bio istinski vjernik. Kad je drugi profesor preuzeo njegovo mjesto, protiv njegovih nas je uvjerenja ujedinila naša zajednička obrana nadahnuća i autoriteta Svetoga pisma.
Kad je stanku bilo sedamnaest godina vratio se bolestan s ljetovanja te je odmah prevezen u bolnicu. Bolovao je od leukemije i ostalo mu je samo deset dana života. Svi mi iz razreda ostali smo bez riječi. No Stanko je to hrabro podnosio. Govorio je da će, ako Bog učini čudo i vrati mu zdravlje,svoje vrijeme i energiju posvetiti misionarskom radu za Njega; ako pak umre, otići će k Isusu, koji je njegov Spasitelj. To mu je davalo savršeni mir.
Nikada neću zaboraviti njegov pogreb. Mnogi iz razreda su plakali, kao i njegovi roditelji. No suze njegovih roditelja nisu bile suze očaja, jer su oni svoju nadu položili u Isusa. Pogrebni govor je bio upravo onakav kako je Stanko odredio: bez jadikovanja, uz otvorenu propovjed o pobjedi koju je nad grijehom, smrću i đavlom Gospodin Isus izvojevao na križu. Mojih se školskih kolega to najviše dojmilo.
Agurove riječi
"2Ja sam kao nerazumna životinja,
nisam kao čovjek, nemam
čovječjeg razuma.
3I mudrosti niasm učio,
i o Presvetom nemam znanja.
4Tko je uzišao na nebo i opet sišao?
Tko je uhvatio vjetar u svoje ruke?
Tko je svezao vode u jednu odjeću?
Tko je postavio sve krajeve
zemlji?
Kako se on zove i kako se zove
njegov sin?
Znaš li?
5Svaka je riječ Božja čista istina.
On je štit onima koji se u njemu
kriju.
6Njegovim riječima ne pridodaji
ništa.
Inače te kazni,
i stojiš tu kao lažac.
7Za dvije te stvari molim.
Ne uskraćuj mi to dok ne
umrem:
8Udalji od mene licemjerstvo i lažnu
riječ!
Ne daji mi siromaštva ni
bogatstva!
Daj da uživam svoj komadić
kruha!
9Inače bih, najevši se,
mogao zauvijek zanijekati tebe
i upitati: "Tko je Gospodin?"
ili, osiromašivši, mogao bih
postati kradljivac
i oskrvnuti ime svojega Boga.
10Ne ogovaraj sluge njegovu
gospodaru!
Inače bi te mogao prokleti, i ti bi
to morao okajati.
11Jao rodu koji kune svog oca
i ne blagosljiva svoje majke!
12Jao rodu koji misli da je čist,
a od svoga blata nije opran!
13Jao rodu koji frži visoko glavu
i svoje trepavice diže uvis!
14Jao rodu kojemu su zubi mačevi
i kojemu se čeljusti sastoje od
noževa,
što otrgnu uboga od zemlje
i siromaha između ljudi!
(Mudre izreke 30,2-14)
Zahvaljujem Svevišnjemu Gospodinu što mi je dao razumijevanje ovih riječi. Nako n što ste dobro pročitali tekst pitala bih vas jedno....prepoznajete li sebe u tekstu?
Zar mi ljudi nemamo ovakve misli, zar se i mi ne borimo sa egzistencijom i užasnom pohlepom da zaradimo novca što više, da možemo "uživati" u besposličarenju, kavama, iako je to potpuno suprotno onome što Bog želi. Bog je nas stvorio kao radna bića, mi "moramo" radit. Jeste li se osjećali u oskudici i za sve to krivili Boga? Sigurna sam da jeste...
A jeste li ikada zbog povišice, boljeg položaja u tvrtki, boljeg/privlačnijeg dečka/cure koji/koja se zagledala/o u vas za to... zahvalili Bogu? Sigurna sam da niste...
Bog je tu, Bog nas voli, no Bog je pravedan i u zabludi su svui oni koji misle da će u raj "samo" zato jer su kršteni/pričešćeni, ili štatigajaznam šta. Neće. ići će u pakao. A pakao je VJEČNO odvojenje od Boga, vječno.
Imamo dva izbora....dvije ceste....
ŠIROKI PUT i USKI PUT
vodi u propast , vodi u Život
Kako odlučiti što je ispravno?
Pa sasvim sigurno ne želite cijelu vječnost biti izgubljeni, u duhovnom smislu, već veseli, mirni, ispunjeni!
Kako naći put?
Čitajući Novi Zavjet, pravu Božju Riječ! Božje pismo nama ljudima da ga pronađemo, da mu se vratimo.
ja neznam zašto se ljudi boje Boga, tj. trebaju Ga se bojati, no ne tako da ga ignoriraju jer su ih naučili (baka, djed, naši stari, vjeroučiteljice (ima i toga, ovo je upućeno prvenstveno starijim ljudima koji su odrasli na selu)) da je Bog strog, da će u pakao čim slažu nešto, učine nešto što je, po današnjim mjerilima, normalno, no tada je bilo užasno.
Ovo je upućeno samo kao poticaj za razmišljanje, nada da će se nekome "otvorit oči" i pustiti zraku svjetla...
P.S. Ovo uopće ne spada u religiju....nego u istinsko Kršćanstvo koje donosi Spasenje i Zoe (vječni život)..., a ono nije religija, jer razlika je ta što je religija ljudska potraga za Bogom,a kršćanstvo, istinsko, je Božja potraga za čovjekom!
Božji blagoslov
za Boga ništa nije kasno
"Jer ako propovijedam evanđelje, to mi ne daje pravo da se hvalim- ta dužnost mi je. No, jao meni ako evanđelje ne propovjedam!"
1. Korinćanima 9,16
"Svatko zaposlen u toj tvornici imao je svoj pretinac za poštu. Jednom prigodom je neki mladi zaposlenik u njih stavio evanđeoske traktate. To je uvrijedilo jednog od njegovih kolega, koji se počeo ponašati drsko prema mladom kršćaninu. Tada je izbio Drugi svjetski rat i svi su se razišli.
Jednog dana 1965. godine skupina djece je na peronu pjevala kršćansku pjesmu čekajući vlak koji ih je trebao odvesti na logorovanje. Čovjek koji ih je neko vrijeme promatrao pristupi vođi skupine i upita ga: "Zar me ne prepoznaješ? Ja sam onaj koji te napao kad si stavio traktate u moj pretinac za poštu. Dopusti da ti ispričam svoju priču."
Zatim mu je ispričao kako je u ratu bio zarobljen i kako je godinama morao sjeći drva u najstrožim uvjetima. Prema njemu su se odnosili tako okrutno da je jedne večeri skupio sve svoje stvari i odlučio si oduzeti život. Odjednom je ugledao prljavi izgužvani komadić papira, na kojem je pisalo: "Vjeruj u Gospodina Isusa Krista i spasit ćeš se." To je bilo sve što je ostalo od traktata što ga je bio poderao. "O Bože!", zavapio je. "Ako postojiš, pošalji mi novosti o mojoj obitelji!"
Poslije dva dana stražar ga je odveo u stražarnicu, gdje ga je čekao svežanj pisama i paket od Crvenog križa. To ga je potaklo da u pokajanju zazove Isusa. Kad se nakon nekoliko mjeseci vratio kući, više nije bio isti. Pronašao je izvor radosti: poznavao je Gospodina Isusa kao svoga Spasitelja."
Amen
Ispunjenje želje
Jeste ikada gledali film "Gonič zmajeva" (The kite runner)? E pa ja sam ga gledala u četvrtak navećer...., i dok sam ga gledala nisam mogla da ne pomislim kako bi ja, gledajući kako oni izgledaju, odmah jednog Afganistanca prepoznala. Na neki način baš sam htjela upoznati jednog Afganistanca.... Znate, radnja filma se događa u Afganistanu, u Kabulu, glavnom gradu. Film je baš potresan, u 20 godina (koliko je Amir jane izbivao) životi ljudi su se potpuno promijenili, stabla su posjećena, sve je sivo, razrušeno, prazno.... Teroristi su došli na vlast i širili svoju strahovladu.
U subotu, kada sam bila kod jedne prijateljice, i na ručku nam se pridružio i prijatelj njenog sina. Idu zajedno u razred. Kako je razgovor među djecom išao u vode da su svi u Africi ovako crni kao taj momak, ja sam rekla da poznajem crnce koji su crnji od tog dečka....
Odjednom me prijateljica pita da šta mislim odakle je mama tog dečka? Razmišljam ja i razmišljam i kako moj brat ima prijatelja/susjeda koji je isto tako tamnije boje puti i crne kose,(pomislila sam na Stingov spot Desert Rose i Cheb Mami-a iako ne nalikuje tom momku) i rekla "iz Alžira". Kaže mi prija da mu je mama iz Afganistana (!!!) i meni kao flash dođu na pamet slike iz filma i kako stvarno podsjeća na Amir jana i Hassana koji su, kao i ostali glumci u tom filmu, iz Afganistana. Odmah sam rekla kako sam baš 2 dana ranije priželjkivala da vidim jednog Afganistanca kako bi ga prepoznala, i eto nije mi uspjelo....
Ona se nasmijala i rekla "Kako je Bog brz na ispunjavanju želja."
Stvarno je, no Bog me htio nešto naučiti iz ovog primjera, a to je da previše mislim da znam neke stvari koje neznam.... Ja sam, eto, poslije gledanja filma, mislila da odmah znam prepoznat nekoga iz Afganistana na temelju jednog filma, koji nema nikakve veze s osobom u stvarnom, realnom životu. A da mi to ona nije spomenula, ja uopće nebi ni skužila da mi je Bog pokazao to što sam željela, a stalno čujem od sestara u Kristu kako im Bog govori i pokazuje stvari i osjećam se malo razočarano što se to meni nikad nije dogodilo.... Ali eto, sada je!!! Iako bi mi se i prije to događalo, možda jednom ili dva puta, ali zaboravila sam što je to bilo....
Bog je stvarno velik i Njemu pripada sva vlast na zemlji, u vodama pod zemljom i nad zemljom. Njemu slava i čast zauvijek!
Bog s vama
Božji blagoslov
Palo mi na pamet
Tamo negdje u prvoj polovici kolovoza, kad bi sjela u obližnji kafić, ispijala kafu i čitala neku od knjiga, baš mi je glavom proletila misao kako nikome tog ljeta nisam rekla kako istinski uživam u ljetu.... Nikome nisam. isto tako, ni rekla da ne uživam u ljetu, išla sam kroz njega ne zamarajući se time sviđa li mi se kako provodim dane...
Svaki dan na poslu, koji mi i nije bio težak, iako su me prvih dana rada bolili mišići na nogama od neprestanog stajanja na njima, ili trčanja od hladnjaka do ploče za pripremanje hrane, onda vrijeme na internetu, stavljanje robe sušit i ispijanje kave.
Tada sam se u sumrak, dok mi je lagani povjetarac hladio oznojenu kožu, sjetila da mi je baš super! Imam nešto što ljudi žele, skupljaju novac da bi došli na more, a meni je ispred nosa.
Tada sam sjedila i gledala bonacu, Brač u daljini i osjetila se sretnom.
Stvarno mi je ovo ljeto bilo super!
Još je....
Božji blagoslov
W. W. J. D.
Toliko toga se promijenilo u ovih, eto, mjesec dana da neznam odakle bi počela..... Iako....cijelo ljeto je bilo....hm...., zanimljivo. Upoznala dosta drugih ljudi, i braće i sestara u Kristu, a i "običnih", dakle, ovih drugih.....
Zaljubila se u jednog dečka, dakle, samo zaljubila, što je isparilo, kupila mobitel koji je izgubljen od jednog drugog dečka, znači dok je mobitel neplanirano otišao u Zagreb, kao zamjenu "dobila" I phone koji još, nakon 2 mjeseca, nisam dobila, zbog...hm....prirode posla njegovog vlasnika (krivca za gubljenje ovog prvog mobitela).
Kupila sam novi kompjuter i, zaboravljiva (neobično za mene), zaboravila sam koje mi je korisničko ime..., maloprije sam se dosjetila da samo trebam pogledat komentare, i to svoje. Zamislite to....
Dobila sam, našla sam, predloženo mi je, mjesto gdje mogu odraditi ostatak pripravničkog staža. Fenomenalno mi je!
Počela sam kao i bosanci...... :) , prvo ujutro što napravim je popijem kafu!
Cijelo ljeto sam radila, pa nisam išla u Zajednicu, ali sam se zato uhvatila čitanja Riječi!
Bog mi otvara oči, Nehemiju sam u 3 mjeseca 2 puta pročitala i baš je fenomenalna knjiga! Pokazuje Božji karakter (i sad nek netko kaže da je Bog drugačiji u Starom i Novom zavjetu).
Imam narukvicu, znate one pletene koncem s imenom na njima? E pa imam narukvicu sa slovima W. W. J. D. , ili What would Jesus do? Što bi Isus učinio? Tako u Americi nose, ili je bilo popularno prije, pa u svakoj prilici kad se nalaze pred nekom odlukom imaju to pitanje na ruci što im vraća fokus na Krista i Njegovu volju.
Pomaže mi. U nedoumicama se pitam " Što bi Isus učinio?" i znam, to napravim, to odlučim.
I presretna sam!
Kako je vama prošlo ljeto?
Božji blagoslov!
Požar
"Evo: malena vatra, a koliku šumu zapali! I jezik je vatra, svijet nepravde."
Jakovljeva 3,5.6
Ljeto je doba kad izbijaju šumski požari. U područjima gdje ima velikih šuma neki su ljudi zaposleni time da promatraju s visokih tornjeva nebi li ugledali kakav sumnjivi dim. No svejedno slušamo o razornim požarima tijekom kojih znaju biti uništeni hektari tla obrasla drvećem i grmljem, koji obično počnu od nečeg malog, kao što je opušak cigarete.
To nije ništa novo. Jakov to uzima kao primjer za sasvim drugačiju vrstu "ognja", naš jezik! O tom predmetu on ima za reći mnogo toga vrijednoga. Čovjek je ukrotio velike, jake životinje, ali nikada ne može zavladati svojim jezikom. Ni oni najinteligentniji nisu slobodni od griješenja svojim jezikom. Netko tko nikada nije nikoga povrijedio tjelesno, u stanju je duboko povrijediti svojim riječima. To samo pokazuje što je u ljudskom rodu. Jakov iznosi i drugu usporedbu pišući da slatka i gorka voda ne mogu istjecati iz istoga vrela. Stoga ne smijemo biti zadovoljni samo time da spriječimo svoje misli da ne posatnu djela, nego trebamo pročistiti njihov izvor, ljudsko srce.
Uvrede i klevete su pogreške koje trebamo ispraviti s povrijeđenom osobom. tada nas misao da je sve poznato Bogu, koji je svet, treba dovesti do toga da mu se potpuno i bezuvjetno ispovjedimo. Možda će nas to navesti da shvatimo kako u našim životima ima i drugih područja na koja trebamo obratiti pozornost. Bog očekuje od nas da postupimo u skladu s time.
Čitajući Jakovljevu poslanicu, oduševljena sam savjetima, ohrabrenjima, zapovjedima. Stvarno su Riječi slatjke kao med, a oštre poput dvosjeklog mača...Pridružite mi se i vi je pročitajte.... :)
"Ako tko umišlja da štuje Boga, a ne zauzdava svoga jezika, štoviše vara srce svoje, njegovo je bogoslužje bez ikakve vrijednosti. Čisto i neokaljano bogoslužje pred Bogom i Ocem sastoji se u ovomu: pohađati sirote i udovice u njihovoj nevolji i čuvati samoga sebe čistim od ovog svijeta." (1:26,27)
"Uistinu, ako tko vrši sav zakon, a pogriješi samo u jednome, postaje krivac za sve. Jer onaj koji je rekao: "Ne čini preljuba!" rekao je i: "Ne ubij!" Ako ne činiš preljuba, a ubiješ, posatješ prijestupnik Zakona. Govorite i radite kao ljudi koji imaju biti suđeni po zakonu slobode! Jer onoga koji ne bude iskazivao milosrđa zadesit će sud bez milosrđa; a milosrđe se smije sudu." (2:10-13)
"Pazite sad, bogataši! Udarite u plač i jaukanje nad nevoljama koje će vas zadesiti! Vaše bogatstvo istrunu a vaše haljine izgrizoše moljci. Vaše zlato i srebro uhvati rđa; njihova će rđa biti svjedočanstvo protiv vas i kao oganj progutat će vaša tjelesa. Još "ste" u posljednje vrijeme "skupljali blago"! Evo "viče plaća" žetelaca vaših njiva koju ste im uskratili, i vika tih žetelaac došla je "u uši Gospodinu nad vojskama". Živjeli ste na zemlji raskošno i razvratno. Utovili ste svoja srca "na dan klanja". Osudili ste, ubili ste pravednika, i on vam se ne može suprostaviti, " (5:1-6)
Božji blagoslov
Od čega čovjek živi?
"Ali on odgovori i reče:"Pisano je:`Neće čovjek živjeti samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz usta Božjih.`""
Matej 4,4
Na stražnjem zidu pekare u jednom engleskom gradu bile su napisane sljedeće riječi:" Stari kruh nije tvrd (hard); teško (hard) je ne imati kruha." Nadamo se da pekar na taj način nije htio opravdati prodaju starog kruha. No jedno je istina: svatko tko je ikada bio istinski gladan, dobro razumije što to znači. Mnogo godina smo imali obilje kruha, i kako odmah postajemo nezadovoljni ako se nešto promijeni pa više nije po našem ukusu! Trebamo biti zahvalni Bogu za Njegovu dobrotu, jer dobrostanje nije zajamčeno zauvijek.
No što je s kršćaninovim "kruhom života", to jest s Kristom i Njegovom riječju? On sam je rekao: "Ja sam kruh živi koji je s neba sišao" (Ivan 6,51). Hranimo li se svakodnevno tom duhovnom hranom? Ili nam ponekad Riječ Božja izgleda stara ili pretvrda?
Bog je u pustari hranio izraelski narod manom. S vremenom im je ona dojadila: bila je uvijek ista. No bez nje ne bi mogli opstati.
Za vjernika je Gospodin Isus Krist jedina hrana koja hrani nutarnjeg čovjeka. Ako joj dopustimo da svaki dan govori našim dušama, ostaje uvijek svježom. Tada iz dana u dan sve bolje upoznajemo Gospodina i vidimo sve više Njegove ljepote i slave. Sve se više i više radujemo sigurnosti svog spasenja, nije nam teško vjerno ga slijediti. Bez te hrane bi kršćaninov životni put kroz ovaj svijet bio nezamisliv.
Dok sam danas čitala ovaj odjeljak baš mi se usjekao u pamet i razmišljla sam o njemu....
Danas su ljudi previše materijalni, cijeli njihov svijet se vrti oko novca, zarade, dobrog i lagodnog života, sigurnosti u slučaju ako im se sutra pokvari auto, razbije televizor, pokvari perilica za rublje/suđe. Ljudi danas žele biti osigurani, pa plaćaju osiguranje (za one koji imaju novca, obični narod to danas nema, čak ni za kruh sutra). Ljudi su danas izbirljivi, pa žele kruh kupljen samo u Bobisa, ili Lovića, dok im se onaj iz Svaguše baš i ne sviđa, žele posebne jogurte, i to Bio aktiv, a ne onaj tvrdi Zbregov...
Ljudi su danas jako čudni, svi misle da imaju pravo na nešto...., ne varajte se, čak i vi, a i ja...., svi.
Što ovo znači, da ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz usta Božjih?
Čovjeku je, znači, potreban kruh da živi, jer mi ljudi smo stvoreni sa probavnim sustavom i naše stanice trebaju hranu da bi funkcionirale, takvi smo stvoreni i to je tako.
No opet što je riječ Božja. Kako mi možemo živjeti od Riječi Božje?
Bog je preko svojih proroka i preko sasvim običnih ljudi, napisao nadahnuto Pismo, Svoju Riječ, Bibliju. Isus je rekao da onaj koji Njega sluša i vrši Njegovu Riječ, da ga ljubi i da ljubi i Oca, koji će ga ljubiti, a i Isus će ga ljubiti i objaviti mu samoga sebe. Ok, razumijete....
A Isus je Život, On je "voda života", On je Onaj koji nam daje život, koji nas je dobio ( Ivan 6,37, "Svi koje mi daje Otac doći će k meni, i onoga tko dođe k meni neću izbaciti;...").
Znači Isus je ŽIVOT, ako je on Život, znači da je ovaj naš život na svijetu samo prolazan, kao stanica, i jedina ulaznica što nam je potrebna je vjerovatI u Isusa, jer smo svi od rođenja u grijehu, a pisano je: "Tko vjeruje u Sina, ima vječni život; a tko neće da vjeruje u Sina, neće vidjeti života; gnjev Božji ostaje na njemu." (Ivan 3,36), ili "Zaista, zaista, kažem vam: tko sluša moju riječ i vjeruje onomu koji me posla, ima život vječni i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život." (Ivan 5,24).
Mi moramo vjerovati Isusu ako želimo biti spašeni, jer ako mu ne vjerujemo, idemo u pakao gdje nije ekipa, nego "gdje će biti plač i skrgut zuba".
"Jer dva zla narod moj učini: ostavi mene, izvor vode žive, te iskopa sebi kladence, kladence što vode držati ne mogu." (Jeremija 2,13)
(kladence su sve ono svjetsko što je prolazno, u što se ljudi pouzdaju, što im daje sigurnost, a sve je bezvrijedno,....)
Božji blagoslov
Jesu li svi ljudi izgubljeni?
„Što onda? Jesmo li mi bolji?- Uopće nismo; jer smo upravo optužili i Židove i Grke- da su svi pod grijehom.“
Rimljanima 3,9
Na početku ovog poglavlja Pavao je objasnio da su Židovi imali određenu prednost u odnosu na neznabožačke narode. Njima su bile povjerene „riječi Božje“. U Rimljanima 9,4.5 on navodi i druge prednosti povezane s njihovim povlaštenim položajem koji su zauzimali kao Božji zemaljski narod.
No to ne znači da su Židovi bili imalo bolji od pogana. Oni možda nisu zapali u tako strašne grijehe kao neznabožački narodi, no ipak su pred cijelim svijetom obeščastili Ime živog i istinskog Boga prekršivši Njegov Zakon (2,23.24). To ih je učinilo jednako krivim pred Bogom. Budući da su i oni bili „pod grijehom“, mogli su očekivati samo Božji gnjev.
U ono doba bila je prednost biti Židovom i poznavati Božje otkrivenje u Starom zavjetu, jednako kao što je danas prednost odrasti u kršćanskoj obitelji i poznavati, ili barem posjedovati Bibliju. No to nikome ne daje prednost u pogledu Božjeg pravednog suda. Od pada Adama i Eve svaki je pojedinac rođen „pod grijehom“.
Ni biti članom neke kršćanske crkve ili zajednice, ili dijelom kršćanske obitelji, ne može izmijeniti to stanje. Naši roditelji mogu biti vjernici, i s time Božja djeca- ali Bog nema unuke! SVATKO SE MORA OSOBNO „RODITI NANOVO“ OBRATIVŠI SE BOGU I VJERUJUĆI U ISUSA KRISTA. Takvi tada više nisu „pod grijehom“, nego „pod milošću“ (6,14).
Ovo što je napisano da je „danas prednost odrasti u kršćanskoj obitelji i poznavati ili barem posjedovati Bibliju“, ne znači da smo mi, katolici,u prednosti u pogledu spasenja nego, šta ti ga ja znam, netko drugi, ateist ili budist.
Nismo mi time spašeni, kao što nismo ni spašeni ako smo primili sakramente krštenja, pričesti ili potvrde. Kao što dolje piše „Svatko se mora osobno „roditi nanovo“ obrativši se Bogu i vjerujući u Isusa Krista.“.
Pavao govori da Židovi nisu ni bolji, a ni gori od pogana (Židovski narod je Izabrani narod, op.au.). Pavao je rekao (u 3.poglavlju) da su pogani izgubljeni; samopravedni i moralisti, (ali zar takvi nismo i mi?), ali iz činjenice da Židovi nisu puno drugačiji od njih, znači da su i oni izgubljeni.
Jesu li svi ljudi izgubljeni?
Pa…, ako se Židovi ne razlikuju od pogana, jesu. Ali sad ćete reći da mi nismo Židovi, nego, šta ja znam, Hrvati, ali…
To bismo mogli prebaciti u ovo današnje vrijeme kada određena crkva drži monopol kao jedina prava i istinska religija.
No, religija uopće nije važna. Religija je ubila vjeru.
Ljudi danas misle da, ako se drže određenih propisa Crkve da, će biti spašeni i da će se igrati u raju s anđelčićima u liku malene djece, ili će, pak, biti u čistilištu određeno vrijeme (593, papa Grgur I je objavio učenje o čistilištu kao privremenom mjestu očišćenja (mučenja) za one koji umru kao rimokatolici, što je Koncil u Florensu 1439 prihvatio.).
U svakom slučaju religija, određene denominacije, konačno ni osobna uvjerenja, neće nas spasiti! Nema te stvari koju ljudski um može zamisliti što bi nas moglo spasiti, doli jednostavnog vjerovanja u Isusa Krista…
„Vratih se Ocu iz daleka, Otac strpljivo me čeka…čekao me odavno prije. I nikad nije izgubio nade, jurnu k meni, oko vrata mi pade…..“ Igor i prijatelji, Vratih se Ocu iz daleka, „Nebeski Jeruzalem“.
Božji blagoslov
Misli o poslanici Rimljanima
"Nego, neka Bog bude istinit, a svaki čovjek lažac; kao što je pisano: "da opravdan budeš po riječima svojim i pobijediš kad ti se bude sudilo."
Rimljanima 3,4
Pavao odbacuje svaku pomisao na to da bi ljudska nevjernost mogla utjecati na Božju vjernost i poništiti Njegove riječi: "Nipošto!" (4.redak). On čvrsto drži da se Božja istina, u pogledu svega što je pogrešno od strane čovjeka, mora čvrsto održati.
Mnogi drugi biblijski redci potvrđuju to uvjerenje, primjerice:"... u nadi života vječnoga što ga je prije postanka svijeta obećao Bog, koji ne može lagati" (Titu 1,2); "ako smo nevjerni, On vjeran ostaje- jer ne može sebe zanijekati" (2. Timoteju 2,13).
Pavao na temelju Psalma 51 navodi Davida, koji je počinio preljub i umorstvo, a Bog je objavio njegivu isudu. david je tada učinio upravo ono što Pavao očekuje od nas: opravdao je Boga! Priznao je da je Bog u pravu. Sebe je vidio kao grješnika koji je Boga lišio časti, i uvidio je da je Njegova presuda pravedna. Taj navod iz psalma znači da grešnik ispunjen krivicom mora priznati da je Božja presuda pravedna i podvrći joj se. To će biti neizbježivo pred Božjim sudskim prijestoljem (Filipljanima 2,10.11). No David je to, bolne savjesti, učinio dragovoljno kad je proglašen krivim.
Ovo je smisao izraza "pokajanje": priznati da je pravedna Božja osuda mog života. Svakome tko to učini iskreno i pouzda se u Božju milost u Isusu Kristu bit će oproštena sva životna krivica. Pročitaj što je David zapisao u 51.psalmu!
Ponuda i potražnja
"Jer Sin čovječji je došao potražiti i spasiti ono što je izgubljeno."
Luka 19,10
Nudi se posao, traži se posao; novine redovito imaju stranice s tim oglasima. Ponude za posao zauzimaju više mjesta od onih u kojima ga se traži. To je, djelomice, i stoga što su oglasi raznih tvrtki mnogo dulji od oglasa ljudi koji traže novi posao. Ti oglasi moraju biti veći, i to nije samo stvar predstavljanja. Njima treba prostor kako bi mogli pobrojati sva svojstva koja očekuju od mogućih kandidata: pojedinosti o obrazovanju, iskustvu, snalaženju na računalu, poznavanju jezika, karakternim osobinama, i ono posljednje, no ne i najmanje važno, o starosti. Ponekad se čak i oni koji već duže vrijeme traže posao znaju obeshrabriti kad vide taj popis.
To nas dovodi do posve druge teme. I Božja riječ iznosi ponudu i nabraja potrebna svojstva. Neki će odmah pomisliti na "Deset zapovjedi"; nisu posve u krivu, premda je već tisuću petsto godina prije prvog Kristovog dolaska bilo jasno da nitko NE MOŽE ispuniti te uvjete. Upravo suprotno, uvijek je bilo očito da je ljudski rod izgubljen i da si ne možemo pomoći.
Upravo stoga je Gospodin Isus sišao na Zemlju. Nije nam došao suditi, nego je iznio NOVE UVJETE. Došao je POTRAŽITI I SPASITI SVE KOJI SU IZGUBLJENI. Stoga JEDINI uvjet za spasenje jest BITI IZGUBLJEN i BITI SVJESTAN te činjenice. No trebamo biti spremni to ISKRENO PRIZNATI.
SIN BOŽJI JE UMRO KAKO BI SVOJOM SMRĆU SPASIO IZGUBLJENE GREŠNIKE.
Amen
Slava Gospodinu!
Božji blagoslov
Sad je pravi trenutak!
"Evo, sada je trenutak prihvaćanja; evo, sada je dan spasenja!"
2. Korinćanima 6,2
Mnogi su ljudi potpuno svjesni činjenice da ne mogu stupiti pred Boga takvi kakvi jesu, no uvijek se iznova uznemire kad ih netko podsjeti na to. Ne žele da ih se požuruje; zamišljaju da imaju dovoljno vremena za pozabaviti se tim pitanjem.
Istog je mišljanja bio i jedan mladi zemljoradnik, koji je tijekom dugih sati kad bi orao polja mnogo razmišljao o tome. Znao je put spasenja; a znao je i da treba priznati svoje grijehe Bogu i istinski položiti svoju vjeru u Gospodina Isusa. Ali bio je svjestan i da to podrazumjeva početak novog načina života; jer tko god prihvati Gospodina za Spasitelja, taj i živi za Njega. No, on nije bio spreman to učiniti.
Jednoga dana se opet silno uznemirio u pogledu svog vječnog spasenja. Kad više nije mogao izdržati, kleknuo je na tlo iza živice što je rasla kraj polja i pomolio se: "Gospodine, želio bih se spasiti; ali ne odmah." Nakon toga mu je bilo lakše pa je nastavio raditi. Borba u njemu je prestala.
Prije negoli je izdahnuo, njegove posljednje riječi bile su: "Prekasno je! Onom sam molitvom otjerao Boga od sebe."
Taj se čovjek bojao posljedica koje će spasenje imati u ovom životu, no predvidio je mnogo ozbiljnije posljedice u pogledu vječnosti.- Pravi trenutak da se pristupi Bogu je sada, a ne sutra: "Nemoj se hvastati sutrašnjim danom, jer ne znaš što dan može donijeti" (Izreke 27,1).
A što je s vama? Jeli i vi mislite da ima vremena ad se spasite, ili zaluđeni mislite da ste spašeni, iako propadate u grijehu?
Sad je pravi trenutak spasenja!!!!
Samo trebate priznati Gospodinu grijehe i pozvati Ga u svoje srce. Dopstiti Njemu da vas ispuni svojim mirom i ljubavlju!
Bog s vama!
Kako subaštiniku naći supružnika? #3
Znači, zadnji put, u siječnju (op.au.) smo govorili o požudi i ljubavi. Rekli smo da je Požuda sebična i da je njoj naglasak na dobivanju nečega, i da ona zahtjeva trenutačno zadovoljenje želja (seksualne prirode), dok je Ljubav nesebična, naglasak je na davanju. Ljubav želi ono što je najbolje za drugu osobu, te je spremna čekati.
sada idemo dalje.... ;)
Kada bi vas netko pitao da mu definirate, da mu objasnite, što je to seksualna privlačnost, što biste mu rekli?
"Pa.....hm.....seksualna, znači, privlačnost je...hm...., kada osjećaš....ono... želju prema nekome?"
Bili to rekli?
Seksualna privlačnost je tjelesna privlačnost između mladića i djevojke. Mi smo stvoreni sa seksualnim nagonom koji rezultira našim interesom za suprotni spol. Nema ništa grješno u tome, jer nas je Bog stvorio takvima. No, grijeh dolazi kada pokušamo zadovoljiti naš seksualni nagon na pogrešan način.
Ako te neka osoba seksualno privlači, ona te privlači, no to ne znači odmah da si zaljubljen u nju i da se želiš s njom/njim oženit/udat.
Veliki problem imamo danas, u ovome modernome svijetu, kada nas mass mediji, televizija, časopisi, knjige, filmovi, neprestano obasiplju tom idejom: "Pronađi nekoga tko te uzbuđuje...ako imaš dobar seksualni život, to je sve što je važno." Svjedoci smo mnogih brakova poznatih zvijezda, glumaca, koji sus e upoznali na snimanju nekog filma, pomislili da su zaljubljeni jedno u drugo, vjenčali se i nedugo zatim rastavili. Kada se kraljica ljepote na fakultetu uda za kapetana nogometne momčadi svi uzdišu govoreći da su divan par. Možda i jesu, ona lijepa, on dosta popularan, dobrog tijela, no za kratko vrijeme njihov brak se prekida. Pitate se zašto? E pa, zato što između njih nije bilo prave ljubavi. Tu je postojala samo seksualna privlačnost, nisu imali zajedničkih interesa, pa se ubrzo dosadili jedno drugome.
Smatram da je jako važno da naučimo da seksualna privlačnost nije ljubav. Seksualna privlačnost do izražaja dolazi u braku (i jedino u braku), no i ovdje je važno za napomenuti da brak ne može biti utemeljen samo na seksualnoj privlačnosti.
Kada bi ja rekla mojim prijama, rodicama, koje su u braku, da bi htjela čekati do braka, one bi me odmah počele ispravljat, govoreći da trebam probati seks prije braka jer što ako nebu pasao? To je najvažnije u braku, kada dođu problemi, što mora štimati. I onda bi ja iskrivila glavu i pogledala ih začuđeno..... Ako si ti žensko, a on muško, mora pasat. Nema druge, to ide kao jedno, mora pasat.
No, dogodile su se neke zavrzlame.....
Sada slijedi ono pravo........
Što je PRAVA LJUBAV?
Ona ima brojne kvalitete. Ona je mnogo više od tjelesne privlačnosti. Ljubav ima svoje korjene u PRIJATELJSTVU. U pravolj ljubavi potpuno voliš pspbu. Uživaš u vremenu koje provodiš s tom osobom i dijeljenju stvari s njom.
Prava ljubav je NESEBIČNA, sadrži u sebi i ključnu osobinu- PREDANOST. Ne gubi NADU niti odustaej kada naiđu problemi.
Prava ljubav će pobuditi ono najbolje u tebi. Nećeš ljenčariti i sanjariti kao kad si zaljubljen, nego se uključuješ u posao, praviš planove i pripremaš se za budućnost.
Ne možeš se zaljubiti u nekoga na prvi pogled, treba vremena da ona raste i razvija se. Moraš poznavati osobu prije nego li je možeš voljeti pravom ljubavlju.Nemoguće je istinski upoznati nekoga na prvi pogled, a isto je tako nemoguće osjetiti pravu ljubav prema nekome na prvi pogled. Netko te može privući na prvi pogled, ali ne možeš istinski voljeti osobu koju zapravo ne poznaješ.
Sotona ne želi da spoznaš i iskusiš pravu ljubav. Upravo zato promovira svakojake vrste lažne ljubavi.On želi da se upuštaš u seksualne odnose izvan braka. On želi generalno upropastiti tvoj život kako bi mislio da život nije vrijedan življenja.
S druge strane, Bog te neizmjerno voli i želi ti samo ono najbolje što je za tebe. On želi da imaš DRAGOCJENU LJUBAV- ne jeftin seks. Ako je Njegova volja za tebe da se vjenčaš, On ima baš pravu osobu za tebe. On želi da imaš partnera koji te voli nesebično i koji ti je predan za cijeli život. On želi da tvoj dom bude djelić Neba na zemlji.
U svibnju 1973. u malom gradu West Point, Mississipi, predivan brak koji je trajao 25 godina, završio je na najdramatičniji mogući način. Predana žena urednika lokalnih novina izašla je s večernje službe iz svoje crkve. Sretno se smiješila i razgovarala sa svojim prijateljima, a zatim je pala mrtva na crkveni travnjak.
Brzi pokušaji spašavanja bili su beskorisni.
Njezinim prijateljima i mužu činilo se kao da je iz crkve otišla ravno u nebo.
Mali grad bio je zatečen. Pisma i telegrami obasuli su ožalošćenog muža, jer je ona bila vrlo voljena i poštovana.
Jednoga dana poslije pogreba, njen muž Henry Harry napisao je dugo, iskreno pismo izražavajući čast svojoj ženi. Evo što je gospodin Harris napisao svojoj ljupkoj ženi:
Izašla je iz crkve i otišla ravno u nebo.
Prisjećao se proljeća 1946. godine, kada je diplomirala na fakultetu za žene Mississipli State College i došla u West Point kako bi postala pomoćnicom pastora Prve baptističke crkve. Zapravo je na svoj posao u West Pointu gledala kao na nešto privremeno. Bila je uvjerena da je Gospod zove da postane misionarkom u inozemstvu... Ali Gospod je meni slao drukčiju poruku. Znao sam da je ona ta djevojka. Kasnije te iste godine, večeri 10. prosinca 1946. nervozno sam je upitao bi li željela postati mojom ženom.
Njen odgovor zapravo nije bio "ne". Štoviše, bila je to tišina. ta tišina se protezala danima i tjednima. Voljela me je. To mi je bojažljivo rekla. Ali vrlo je snažno osjećala ad Gospod želi da ide na neko misijsko polje. A ja sam koristio svu moć nagovaranja kako bi je uvjerio da je Henry Harris njeno životno misijsko polje. Snubljenje je trajalo mjesecima. I više od toga. Vidite, bilo je to neobično, prekrasno i čudesno udvaranje, koje je uključivalo mnogo više od praznorječivog šaputanja. Iako sam više od svega na svijetu želio da mi ona postane ženom, i ja sam želio da se ispuni Božja volja. Tjednima i mjesecima naši su izlasci bili poprilično dugi molitveni sastanci.
Točno godinu dana nakon prosidbe, postali smo muž i žena. Nema sumnje da je bila izvršena Božja volja. Nikad nije bilo sretnijeg braka. Nekim "modernijim" parovima će ovo biti teško vjerovati, ali u dvadeset pet godina, pet mjeseci i deset dana, mi se nikada nismo posvađali. Naravno, moralo je postojati neslaganja, ali sada kad gledam unatrag na te predivne godine, ne mogu se prisjetiti nijednog nesporazuma koji bi imao neku važnost.
Znam da će naredni tjedni i mjeseci biti izuzetno teški. Bit će trenutaka kada ću morati pronaći tiho mjesto i isplakati se. Nema ništa loše u tome. Ali nebo mi je utoliko draže jer znam da me Wanda tamo čeka. Još uvjek imam dio nje u četvero prekrasne djece.
Svake godine dodao sam po jednu ružu s dugom peteljkom onoj koju sam joj poslao 10. prosinca. U zadnjem buketu bilo ih je dvadeset pet. Tada, u utorak, rekao sam cvjećaru da prekrije lijes crvenim ružama. Vidite, trebat će proći neko vrijeme... dok ponovno ne budemo zajedno.
Ne vjerujem da je ikad u tih dvadeset pet godina prošao dan a da joj nisam rekao da je volim. A ipak, ne vjerujem da je znala KOLIKO mi je značila i koliko sam je istinski volio... I sada kada joj više ne mogu izjavljivati svoju ljubav svaki dan, nastavljam zahvaljivati Bogu što je dopustio jednom od svojih uistinu dragocjenih anđela da dijeli sa mnom ovaj dio mog života.
Kao što sam prije rekao... u slabom pokušaju davanja časti preminulom prijatelju... ali nikada s više značenja nego sada... "Hvala Bogu za sjećanja!"
To je DRAGOCJENA LJUBAV. Koja mlada osoba ne bi željela brak kao što je ovaj?
Takav brak može biti tvoj ako tražiš Božju volju, pronađeš je i slijediš je.
Božji blagoslov
Zarobljenici
" Ta i mi smo nekoć bili nerazumni, nepokorni... odvratni, mrzili smo jedni druge. Ali kad se pojavila dobrostivost i čovjekoljublje Spasitelja nešega, Boga, on nas je spasio... po svojoj milosti."
Poslanica Titu 3,3-5
Jedan je povjesničar ispričao kako je početkom devetnaestog stoljeća, tijekom meksičkog rata za neovisnost, borac za slobodu, Nicolas Bravo, zarobio šest stotina španjolskih vojnika. Tada je putem izdaje njegov otac pao u ruke Španjolcima. Oni su zahtjevali da se Bravo preda ili će ubiti njegova oca. Meksički general Morelos ponudio je španjolskom potkralju da će u zamjenu za njega pustiti zarobljenike. No ovaj je to odbio i dao zadaviti oca kao običnog zločinca. Time su bili ugroženi životi zarobljenika.
Ispočetka je Bravo bio bijesan i spreman pobiti ih. No kad je pomislio da bi stotine nedužnih ljudi trebale umrijeti zbog osvete za smrt njegova oca, nije cijelu noć mogao spavati. Do jutra je sačinio plan. Dao je pozvati zarobljenike pred sebe i rekao im: "Znate da ste trebali biti oslobođeni u zamjenu za život mog oca, ali je potkralj to odbio i ubio mi oca. ja ne želim postupiti poput njega. Darujem vam život i slobodu. Raziđite se i idite kamo želite." Isprva se njegove riječi dočekane s nevjericom, a zatim je nastupilo olakšanje i slavlje. "Nikud ne idemo. Borit ćemo se za neovisnost Meksika. Živio general Bravo!"
Ne podsjeća li nas to na mnogo veću i sjajniju milost, koju je Bog iskazao? Nismo bili samo Njegovi neprijatelji, nego i bijedna stvorenja koja su se pobunila protiv Njega. A On nas je želio spasiti: ne zbog ponosa, nego iz ljubavi, kako bi od nas napravio svoju djecu. Nije li vrijedan toga da mu odsada služimo?
Ludost ili Sila?
"Jer je propovjedanje o križu ludost onima koji propadaju, a nama spašenima sila je Božja."
1. Korinćanima 1,18
Tijekom jednosatne šetnje oko malog jezera u tri smo navrata zapodjenuli razgovor s ljudima koje smo sreli. Prvo je to bio jedan bračni par. Na našu golemu radost ispalo je da su oni istinski vjernici. Ljube Gospodina Isusa Krista kao svog Spasitelja i Gospodina. S njima smo se rastali vrlo ohrabreni.
Tada je naišao neki stariji čovjek. Kad sam mu ponudio kršćansku knjižicu, glatko ju je odbio, rekavši da zna on za takve stvari. Nekada je radio u okrugu gdje je bilo mnogo pobožnih ljudi pa je često nailazio na takve traktate. Već odavno je odlučio da neće imati ništa s Isusom Kristom. Način na koji je odbio primiti naš traktat pokazao je koliko mu je srce kruto.
Nakon toga nam se u šetnji pridružio neki mladić. Jasno je uviđao da nije uredio svoj odnos s Bogom i to ga je uznemirivalo. Tragao je za mirom srca i uma. Netko mu je bio rekao neka živi pobožno; da će tada sve biti dobro. Njemu smo pokazali put do Kneza mira, Otkupitelja i Spasitelja grešnika, Isusa Krista. Spremno je prihvatio knjižice koje smo mu ponudili.
Boga će naći svatko tko ga iskreno traži. Trebamo slušati Njegovu Riječ, kao što je izložena u Bibliji, i ne dopustiti da na nas utječu mišljenja drugih. Božja mudrost tvrdi: "Tko nalazi mene, nalazi život" (Izreke 8,35). Posvuda se mogu sresti ljudi koji se nazivaju kršćanima, ali idu ravnodušno svojim putem. Postoje sva puta u vječnost: široki put nevjere i uski put vjere, koji vodi u vječni život.
Ja ne spadam u one koji šeču i prilaze ljudima, nebi li im rekli, pokazali put spasenja. Ja više radim među svojim prijateljima. No, i tu imam dosta problema....
Ljudi odrastaju na određeni način, važna im je tradicija, bez obzira vjeruju li oni u nju ili ne. Čim postoji tradicija, tako je i tako mora bit, ili onako kako kaže pop u crkvi. No imam i prijatelja koji je ateista, dosta sam molila za njega, davala mu traktate da ih pročita, što je i učinio, no još mu neke stvari nisu jasne.....
Ima ljudi, koji govore da vjeruju, tako se i ponašaju prema vanjskom svijetu, no srce im je daleko od Boga, psuju, lažu, kradu, odaju se bludnosti i misle da je to normalno i da to nije grijeh jer to svi rade....
"To svi rade, pa ću i ja" danas, sutra kada bude u đžiru skaakt kroz prozore 28 kata, opet će bit ista šema. "To svi rade, pa ću i ja!".
No Bog ne želi da ti radiš ono što svi rade, zašto se utapaš u većinu, "običnih" ljudi, Bog, Isus, želi da ti budeš drugačiji! On je svakoga stvorio drugačijeg, sa svojim darovima, blagoslovima. Možda sad neznaš koji su to, no budi Mu vjeran, strpljiv i saznat ćeš. Bog ljubi one koji su blaga i ponizna srca. On ljubi one koji su strpljivi, koji čekaju na Njegovu volju, On tebe ljubi i želi biti tvoj prijatelj.
Hoćeš li ti biti Njegov?
Zar ne znate?
"Zar ne znate da nepravednici neće baštiniti kraljevstva Božjega? Nemojte se varati! Ni bludnici. ni idolopoklonici, ni preljubnici, ni mekoputnici, ni oskvrnitelji dječaka, ni lopovi, ni lakomci, ni pijanice, ni klevetnici, ni razbojnici neće baštiniti kraljevstva Božjega. Vi ste neki takvi bili. Ali se opraste, i posvetiste, i opravdaste imenom našega Gospodina Isusa Krista i Duhom našega Boga. "Sve mi je dopušteno...." - Ali sve nije korisno. "Sve mi je dopušteno..." - Ali ja neću ničemu robovati. "Jela su određena za trbuh, a trbuh za jela..." - Ali će Bog uništiti trbuh i jela. A tijelo nije za bludnost, nego za Gospodina, i Gospodin za tijelo. Bog koji je uskrisio Gospodina Isusa, i nas će uskrisiti svojom moći. Ne znate li da su vaša tjelesa Kristovi udovi? Hoću li otkinuti Kristove udove i učiniti ih udovima bludnice? Daleko od toga! Ili zar ne znate da onaj koji se s bludnicom združi s njom biva jedno tijelo, jer se veli: "Oboje će biti jedno tijelo." A tko se združi s Gospodinom, s njim je jedan duh. BJEŽITE OD BLUDNOSTI! SVAKI (DRUGI) GRIJEH KOJI ČOVJRK UČINI IZVAN TIJELA JE; A BLUDNIK GRIJEŠI PROTIV VLASTITOG TIJELA. Ili zar ne znate da je vaše tijelo hram Duha Svetoga, koji stanuje u vama i koji vam je dan od Boga? Ne znate li da ne pripadate sami sebi jer ste kupljeni? Proslavite, dakle, Boga svojim tijelom!"
I Poslanica Korinćanima 6:9-20
Evo jutros dok sam čitala ovaj odjeljak u Bibliji zgrozila sam se. Na um su mi pale sve one afere gdje su rimokatolički svećenici razotkriveni kao oskrvnitelji dječaka, crkve u čijom je restauracijom nađeno na kosture novorođenih beba, crkva u Splitu i u Španjolskoj 1932. u Madridu, u sevilji u Španiji, u Baskiji na sjeveru Španjolske.
A oni bi trebali biti obraćeni, jer ovaj tekst je Pavao napisao obraćenim ljudima. no to ne znači da sad neobraćeni trebaju ignorirati ovaj pasus. daleko od toga! Obratite se Gospodinu Isusu, obucite se u čistu haljinu opranu Njegovom krvlju.
Razmisljaj svojom glavom!
Podložnici odgovoriše: "Nikada neki čovjek nije govorio poput ovoga čovjeka."
Ivan 7,46
Gospodin Isus, vječni Sin Božji, bio je savršeni čovjek na Zemlji. Grijeh mu je bio stran: niti ga je poznavao, niti ga je počinio. Na taj se način On od ostalih pripadnika ljudskoga roda razlikovao svojom mišlju, ponašanjem i djelima, jednako kao i svojim riječima.
Ivan je za njega rekao: "Jer onaj koga je Bog poslao, Božje riječi govori" (3,34), a sam je Gospodin posvjedočio da su Njegove riječi "duh i život" i da On govori ono što je vidio kod svog Oca (Ivan 6,36; 8, 38).
Gospodin Isus je uvijek govorio u sili Duha Svetoga, "jer u njemu prebiva sva punina Božanstva tjelesno" (Kološanima 2,9). On koji poznaje ljudska srca ogolio je njihove skrivene pobude. Na njihove različite potrebe i njihovo nutarnje stanje odgovorio je putem svojih riječi. Tako su svi s kojima se bavi u svojoj milosti bili utješeni, izgrađeni, poučeni, ohrabreni, pa čak i ukoreni, na način na koji to nitko drugi nije mogao postići. Svatko tko je bio voljan činiti Božju volju i slušati Spasitelja svijeta bio je uvjeren ili osuđen putem moralne snage Njegove božanske mudrosti, pronicavosti i beskrajne ljubavi otkrivene u onome što je govorio. Istodobno se obraćao njihovim srcima i savjestima. Onaj tko bi ga slušao uvidio bi da ga je osvjetlilo Božje svjetlo. Ali veliki ga svećenici nisu htjeli priznati Sinom Božjim.
No vole ga i časte Božja djeca, oni koji u svom Gospodinu prepoznaju onoga koga je poslao Otac. Oni zajedno s psalmistom svjedoče da se "preko usana njegovih milost izljeva" (Psalam 45,2).
Zaista kažem vam, preko usana Gospodina Isusa se milost izljeva, i to moze vidjeti i osjetiti svatko tko preda svoje srce Onome tko je umro na krizu Golgotskome. Vi, koji citate, mozete samo puhnit i reci da su ovo price za malu djecu, no izazivam vas da pocmete citat Bibliju, Ivanovo evandjelje za pocetak i vidjet cete da ima istine, jer lako je nekome govorit protiv necega sto ne poznaje, sto mu je nepoznanica, ili sto je cuo od drugih, kao npr. moja sestra, ali nadite svoje argumente, ostavite to sto govore drugi, ne ovisite o njima, nadite ih sami....
Znate sto?
Necete ih naci! Biblija je znanstveno ispitana knjiga, povjesno se slaze, sva prorocanstva koja se spominju u njoj su se dogodila, osim onih za kraj svijeta kada ce Isus ponovo doci, Otkrivenje se jos mora ispuniti. Biblija je Rijec Boga Zivoga, ziva je, savrsena je,......
Nezadovoljni gazda
Grijeh je bezakonje.
1 Ivanova 3,4
Grijeh je gazda koji nikada nije zadovoljan, i slabi je platiša. Od vremena čovjekova Pada temeljna načela grijeha nisu se uopće promijenila: neovisnost o Bogu, težnja za uživanjem i odbijanje da se prizna odgovornost za vlasite pogreške. Ukratko, grijeh kaže: "Slijedi me i budi svoj bog." No tijekom stoljeća svoje težište i način djelovanja prilagodio je životnom načinu vremena. U našem naraštaju ima što za ponuditi ljudima svake životne dobi, ukusa ili potrebe. Kod kuće je kod bogatih i istaknutih jednako kao i kod siromašnih i neobrazovanih, starih i mladih, časnih i nečasnih.
Grijeh često prikriva svoju pravu narav oslanjajući se na poluistine. Kad čujemo riječ "grijeh", najprije pomislimo na zločince, pijance i prostitutke; sve koji su "pali"- ali nikada na sebe! No grijeh se krije i iza kulture, poštenja i obilja. Uz to, grijeh uništava naše radovanje u Božjim darovima i želju za blagoslovom koji oni donose. Bračnu vjernost prikazuje staromodnom i sugerira vanbračne odnose kao nešto zanimljivo i općeprihvaćeno. Poziva nas da iskušamo štogod uzbudljivo, ali bez Boga.
Jedno što grijeh nikada ne čini jest to ad ne priča o svojim posljedicama. Nikada ne priznaje da je "plaća za grijeh smrt" (Rimljanima 6,23), to jest vječna odvojenost od Boga, čiju su ljubav i autoritet ljudi prezreli.
Hvala Bogu sto se po Isusu Kristu, koji *je jednom za grijehe pretrpio, pravedan za nepravedne, da nas privede k Bogu* (1. Petrova 3,18), covjek moze osloboditi grijeha i smrti.
Htjela bi vas samo jedno pitati......spadate li vi pod ove, koji su se okrenuli od Boga, uzeli stvari u svoje ruke i pokusavate dobrim djelima, sto god to znacilo, kupiti mjesto u raju?
Znajte......razocarat cete se....., spasenje dolazi samo po vjeri u Isusa Krista.
Bozji blagoalov
Božji odgovori na ljudska pitanja x5
GLAVNE POTEŠKOĆE
Kako mogu znati da će me Isus primiti ako vjerujem u Njega?
Obećao je da će to učiniti, a on ne može lagati. Svi koje mi daje Otac doći će k meni, i onoga koji dođe k meni neću izbaciti" (Ivan 6,37).
Ne izgleda li to s vjerovanjem kao korak u nepoznato?
Ne, to je najsigurnija stvar na svijetu. Banke mogu bankrotirati, posao može propasti, vlada pasti a čovjek prekršiti svoja obećanja- ali Bog ne može pogaziti svoju riječ. Obećao je spasenje svima koji vjerom prihvate Isusa (Ivan 3,18).
Mogu li biti spašen ako nisam jedan od izabranih?
Evanđelje nije za izabrane, već za cijeli svijet. Bog nudi predivno spasenje svakome tko prihvati Isusa kao Gospodara. Možeš biti spašen ako činiš ono što Bog želi od tebe (Ivan 3,36).
Htio bi biti spašen ali se bojim da neću moći izdržati.
Nitko nema u sebi snagu da bi se održao. No kad te Bog spasi, daje ti snagu kakvu dotad nikad nisi imao. Svaki vjernik posjeduje Božjeg Svetog Duha koji živi u njemu. Od Duha Svetoga Božje dijete prima moć za življenje kršćanskog života (Rimljanima 8,14).
Pretpostavimo da sam počinio neoprostiv grijeh?
Neoprostiv grijeh je, prema Isusu, bilo reći da su čuda koja on čini učinjena snagom đavla. Jeste li to ikada rekli? Ako niste, tada niste počinili neoprostiv grijeh (Matej 12,31-32). Ali umrete li odbacujući Isusa, učinit ćete podjednako ozbiljan grijeh za koji nema oproštenja (Marko 8,36-37).
Ne znači li to da ću se zbog vjere u Isusa Krista morati odreći mnogih stvari?
Isua nije došao krasti, ubijati ili uništavati, već dati život i to život obilja (Ivan 10,10). Jedan nespašeni mornar reče svom prijatelju: "Jednostavno se ne mogu suočiti s cijenom postajanja kršćaninom."
Prijatelj mu odgovori:"Jesi li se ikada suočio s cijenom postajanja kršćaninom?"
Ali u crkvi je toliko licemjerja?
Ne preziri one koji su ispravni samo zbog toga što među njima ima i licemjerja. Radije odluči da češ ti biti pravi kršćanin.
Ponekad mislim da sam povjerovao u Gospodina Isusa, ali ne znam jesam li to učinio na pravi način?
Ako nemaš nikakve druge nade za ulazak u Nebo osim po imenu Isusa Krista, ako si priznao svoje grijehe i u potpunosti se predao Isusu, tada vjeruješ na pravi način.
Nije li u redu da odluku o svom spasenju odgodim do pred kraj svoga života?
Odgovor na to pitanje nalazi se u četiri stiha:
1. "Ne hvali se danom sutrašnjim, jer ne znaš što danas može donijeti" (Izreke 27,1).
2. "Čovjek koji po opomeni ostaje tvrdoglav, u tren će se slomiti i neće mu biti spasa" (Izreke 29,1).
3. "I sjećaj se svoga Stvoritelja u danima svoje mladosti prije nego dođu zli dani i prispiju godine, kada ćeš reći:"Ne mile mi se" (Propovjednik 12,1).
4. "Evo sad je vrijeme milosno, evo sad je vrijeme spasa" (2 Korinćanima 6,2).
Ne postoji li, osim kroz Isusa Krista, neki drugi način dolaska Bogu?
Drugi način ne postoji (1 Timoteju 2,5-6).
Povjerenje
Povjeri svoj put GOSPODINU; u njega se uzdaj i on će to ostvariti.
Jer znam kome sam povjerovao i uvjeren sam da je on sposoban ono što sam mu povjerio sačuvati za onaj Dan.
Psalam 37,5; 2 Timoteju 1,12
Tako dugo dok ne iskoči iz zrakoplova padobranac ne može iskusiti čvrstinu konopaca svog padobrana. Mora se osmjeliti, a za to je potrebno povjerenje. Tek kad se spušta može osjetiti da je nošen. Tako je i s praktičnom vjerom: dokle god se potpuno ne povjerimo Božjoj providnosti, ne možemo iskusiti njezin učinak na svoj život.
Često je teško imati potpuno povjerenje. Jamstvo izneseno u Evanđelju zna nam biti nedostatno: htjeli bismo vidjeti nešto, da nas to navede na vjerovanje. No to ne možemo znati kako će nas Bog nositi ako mu ne damo mogućnost da nam to pokaže. Na putu vjere mi trebamo učiniti prvi korak. Ne trebamo proračunavati, ili pokušavati predvidjeti što donosi budućnost, kako bismo našli vlastito rješenje: jednostavno se moramo prepustiti Gospodinu.
Naravno, moramo postupati mudro kad gledamo naprijed i proračunavamo cijenu misleći na svoju budućnost. Kad to činimo sve ovisi o ustrojstvu našeg uma. Možda sve unaprijed potanko isplaniramo bojeći se neizvjesnosti, no to pokazuje nedostatak povjerenja u Boga. Ne možemo častiti Boga ako sami poduzimamo mjere predostrožnosti. Prepustimo sve Bogu, tako da se ON može pobrinuti za sve što je nužno i voditi nas u onako kako ON smatra prikladnim. To se osobito odnosi na ono s čime se ne možemo nositi sami.
Naš Bog je velik i On nas toliko voli, da se želi brinuti za nas, samo ako mu dopustimo. Otvorimo mu svoja srca....
Bog vas blagoslovio
